Interview: Goran Radonjić – golfer

Interview: Goran Radonjić – golfer

Interview: Goran Radonjić – golfer

Poslije redovne godišnje pauze, objavljivanje članaka počinjemo sa djecom i sa pričom pravog golfera člana GK Sarajevo koji nam dolazi iz Crne Gore.  

Postoje male priče velikih ljudi.  Ovo je mala priča sa Goranom Radonjićem. Zbog nedostatka prostora objavljivat ćemo je u nastavcima.

bhgolf: Ima li zime u Baru?

U Baru nikad nema zime, ili je ima sve redje. Poslednje koje se sjećam bila je prije nekoliko godina. Temperatura se spustila na nestvarnih minus 3 stepena, a snijega je bilo do fenomenalnih 10 cm, Sjećam se da nije bilo struje, da djeca nisu isla u skolu i da je po ulicama bio haos. Naravno, snijeg se otopio do podne, a druga smjena skole nije isla u istu, samo iz solidarnosti prema prvoj smjeni.
Ove godine je uobicajena zima. Ponekad bura spusti stvarni osjecaj za nekoliko stepeni, ali je uglavnom toplo. Kao rezultat svega toga, igram golf gotovo svaki drugi dan. Ako laze koza, ne laze slika. Ne zemjerite sto sam kratkih rukava...

bh golf: Otkud ti ideja da igras golf?

Golf sam gledao pocetkom 90-tih na Eurosportu. Odusevio sam se ovim sportom, ali, kao vecina Crnogoraca, a tada i Jugoslovena, mogao sam samo da gledam. Ni u jednom dijelu mozga nisam pomisljao da ja trebam to da probam. Jednostavno nije bilo nacina. Onda sam 1996. otisao u jedno malo mjesto izmedju Malage i Marbelje. Na svakom cosku tabla sa putokazom za neki golf teren. Odlucimo ja i zena da probamo, pa nek' ide zivot. Poslije saznah da se teren zove Valderama. 50 maraka za 18 rupa, 20 za auto, 10 za opremu, ali nisam imao handycap, pa mi ne dadose nista od toga. Srecom. Da sam tada udario svoju prvu loptu, i zapalio se kao sto sam ovih proteklih par godina, odavno bih bankrotirao, ili ucinio nesto od sebe...
Danas se za igranje na Valderami placa gotovo 400 eura. Tada u uglu greena za vjezbanje vidjeh Miguel Angel Himeneza koji mi ostade najmiliji Pro igrac do danasnjeg dana. Tada sa brcicima, crnim jos uvijek...
Moj prvi udarac izvedoh u jesen 2010. godine, sa pozajmljenim stapovima jednog prijatelja. Odmah nakon Ryder cupa, tog oktobra, uzeh prasnjavu torbu sa oko 100 stapova, tako mi se cinilo, mada ih je bilo samo 14. Nabavih tuce loptica, koje sam izgubio u roku od 10 dana, i navalih na kopanje. Poslije prvog pravog udarca, na sve nacine sam pokusavao da do detalja vratim sve sto sam uradio kako bih ponovo izveo tako dobar udarac. nije bilo sanse da ga ponovim, pa nastavih da ga trazim do mraka. I tako gotovo svaki dan, po raznim livadama u mom okruzenju...

bh golf: Clan si GK Sarajevo?

Popaljivanje golfom je dovelo do logicnog pitanja, jesam li normalan. Uzeh da trazim po internetu ima li mi lijeka, ili bar da vidim, da li je ovo uobicajena pojava. Tako nadjoh i GK Sarajevo. Vidim sve drug do druga, i jos sve to objavljuju na veoma lijepoj web stranici, cesto azuriranoj, sto je jednako vazno kao i ljepota. Poslah mail nekom Saranu, prevari me ime Dejan, i pozalih mu se da sam ovdje sam i nikakav na nekom improvizovanom terenu, i da moj potencijal propada jer nemam dje da igram. Bijah polozio za igru, ali nemah nikakvu clansku kartu, sa kojom bi me primili da orem po nekom terenu. Dogovorismo se za njegov dolazak u Crnu Goru, a on donese clansku kartu, bez dogovora, na moje nenormalno iznenadjenje i odusevljenje. Tako postadoh clan GK Sarajevo. Saran mi odrza predavanje o tome sto to znaci, i taj govor mi stoji u glavi svo ovo vrijeme...

 

nastavit će se....

 

Share: